Atomic obezbedio 12,5 miliona dolara za autonomno planiranje zaliha

Startup Atomic iz Bostona, koji su osnovali bivši članovi Teslinog tima Michael Rossiter i Neal Suidan, prikupio je 12,5 miliona dolara u rundi Serije A. Time je ukupno finansiranje kompanije prešlo 15 miliona dolara, dok je godišnji ponavljajući prihod od početka godine porastao pet puta. Rundu su predvodili Klass Capital i Madrona Venture Group, a Jeff Goodrich, dugogodišnji Teslin direktor planiranja, pridružio se kao CTO i treći suosnivač.
Od preporuke do automatske odluke
Atomic razvija softver za planiranje lanca snabdevanja i operativnih modela. Sistem simulira različite scenarije, određuje kolike zalihe kompanija treba da ima i gde ih treba držati, a zatim može da preporuči ili automatski izabere odgovor.
Prva verzija ovog pristupa nastala je tokom povećavanja proizvodnje Teslinog Modela 3 2018. godine, kada tabele više nisu mogle da prate brzinu promena u planiranju. Rossiter opisuje upravljanje lancem snabdevanja kao prostor sa velikim brojem mogućih odluka, koji se neprekidno menja, dok AI može da pronalazi najbolje putanje kroz taj skup mogućnosti.
Proizvod je napredovao od platforme koja daje preporuke do sistema koji može da donosi odluke. Jon McNeill, osnivač DVx Ventures i član odbora Atomic-a, naveo je da DoorDash preko Atomic-a vodi oko 90% svoje nabavke na stotinama lokacija. Kod kupaca usmerenih na hranu softver služi i za smanjenje otpada i kvarenja robe.
Brže uvođenje u različite sektore
Atomic navodi da njegov model može da se prilagodi različitim lancima snabdevanja i operativnim strukturama. Kompanija radi sa sektorom robe široke potrošnje, kao i sa klijentima iz mobilnosti i proizvodnje, čime se vraća oblastima bliskim iskustvu osnivača iz Tesle.
Važan deo interesa investitora bila je mogućnost brzog uvođenja sistema kod novih kupaca. Tim je radio na skraćivanju procesa aktivacije, a agentni AI može da prepozna pravila odlučivanja koja zaposleni primenjuju čak i kada nisu formalno zapisana. Kada se takva pravila prepoznaju, korisnici mogu sistemu poveriti donošenje odluka i osloboditi vreme zaposlenih.
Operativni podaci kao osnova odlučivanja
Rossiter želi da planiranje lanaca snabdevanja izmesti iz tabela u napredni softver za odlučivanje. Ukazuje da finansijski podaci obično dobijaju prioritet, dok operativni podaci to ne dobijaju uvek. Atomic zato svoj pristup zasniva na povezivanju operativnih podataka sa konkretnim odlukama o nabavci i zalihama.
Praktičan zaključak za poslovanje jeste da korist ne dolazi samo od bolje prognoze, već od sposobnosti da se odluka donese i primeni dovoljno brzo. Pre automatizacije, kompanije treba da utvrde koja se pravila zaista koriste u radu, koji podaci ih podržavaju i gde je opravdano preneti odluku sa zaposlenih na sistem.

