Promena u bezbednosnom timu Nvidie otvara pitanja o rizicima

Nvidia je u avgustu promenila rukovodstvo korporativne bezbednosti: Dejvid Reber, koji je četiri godine bio glavni direktor za bezbednost i ukupno sedam godina radio u kompaniji, napustio je funkciju, a nasledio ga je Saša Zdjelar. Reber je naveo zdravstvene i porodične razloge, uz podatak da mu je dijagnostikovan Parkinson sa ranim početkom više od dve godine ranije. Promena se dogodila dva i po meseca pre odlaska izvršnog direktora Jensena Huanga, dok se javna pažnja usmerila na Megaspeed i njegove privatne odnose.
Megaspeed, singapurska kompanija za data-centre, nalazi se pod pažnjom američkih istražitelja zbog sumnje da je preusmeravala Nvidia čipove u Kinu. Kompanija Megaspeed negira bilo kakvu nezakonitost. Nema javno potvrđene veze između Reberovog odlaska, Zdjelarovog imenovanja i tog slučaja, niti je Nvidia odgovorila na pitanja o tome šta je njen bezbednosni tim znao.
Bezbednosni rizik nije ograničen na sajber napade
Funkcija korporativne bezbednosti obično ne obuhvata svaku privatnu okolnost rukovodilaca. Odnosi sa podređenima pre svega mogu biti pitanje za ljudske resurse, pravnu službu i upravni odbor. Međutim, odnos sa rukovodiocem kompanije koja je predmet federalne istrage može otvoriti pitanje izloženosti pritisku, sukobu interesa ili prikupljanju osetljivih informacija.
U ovom slučaju dodatni kontekst pruža istraga o mogućem nadzoru preko Megaspeeda jer pokazuje da se istraga odnosila na mogući nadzor nad čelnikom Nvidie preko menadžera Megaspeeda. Vrh pravne službe Nvidie bio je u kontaktu sa vlastima povodom istrage o Megaspeedu više od godinu dana, kako je objavio The New York Times. Nvidia je saopštila da redovno kontaktira zvaničnike.
Zdjelar je pre Nvidie 17 godina radio u ExxonMobilu, gde je otišao sa pozicije višeg IT menadžera, potom godinu dana u Salesforceu i nekoliko godina u kompaniji ReversingLabs. Nije odgovorio na pitanja o tranziciji i saznanjima bezbednosnog tima, a ni Reber nije odgovorio na upite.
Insajderske pretnje zahtevaju širi pogled
Nikolas Eftimiades, penzionisani visoki obaveštajni zvaničnik koji je obučio više od 1.000 stručnjaka za korporativnu bezbednost, naglašava da se veliki deo prikupljanja informacija odvija kroz svakodnevne razgovore, a ne kroz hakovanje. Zbog toga je takve rizike teško rano otkriti, posebno kada bezbednosni timovi imaju ograničene resurse.
Don Aviv iz Interfor Internationala i autor Džeremi Hurevic ukazuju da kompanije bezbednost često tumače preusko: kao zaštitu objekata, sprečavanje sajber napada i odgovor na fizičke pretnje. Njihov stav je da pažnju treba proširiti na insajderske pretnje, sumnjive poslovne odnose, sukobe interesa i pokušaje pribavljanja osetljivih podataka preko ličnih kontakata.
Eftimiades kao primer tehnologije koja može dopuniti ljudsko prikupljanje podataka navodi IMSI catchere, uređaje koji oponašaju baznu stanicu i navode obližnje telefone da se povežu sa njima. On ne tvrdi da su takvi uređaji korišćeni protiv Huanga. Ishod nezavisne istrage odbora Nvidie i federalnih postupaka tek treba da razjasni šta je bilo poznato i da li je bezbednosni tim mogao da reaguje.
Zaključak za kompanije
Za poslovne lidere, slučaj je podsetnik da korporativna bezbednost mora imati jasne kanale sa pravnom službom, ljudskim resursima i upravnim odborom. Provera partnera, prijavljivanje sukoba interesa i procena izloženosti insajderskim rizicima treba da budu povezani procesi, uz granice ovlašćenja i odgovornost za svaku odluku.

